Odlaganje

Šta nam naše odlaganje poručuje?

Kada govorimo o promjenama i izlasku iz zone komfora, ne možemo a da ne spomenemo otpor od izvršavanja zadataka; osjećaj koji imamo iz različitih razloga.

Umjesto da pristupimo izradi planiranog, mi odlučimo da: izađemo sa prijateljima, pogledamo film, počnemo neku novu aktivnost… dakle prebacimo fokus na prijatnije dešavanje, kako bi se trenutno oslobodili neprijatnog osjećaja.

Šta nas to zapravo sprječava da završimo započeto?

„Da li je nam je to zaista važno?“ je pitanje na koje je vrlo korisno odgovoriti kada krenemo u analizu svojih postupaka i akcija. Pisanjem o ovome dolazimo do odgovora koji su ključni za nastavak bavljenja odlaganom aktivnošću (ili ne, ako spoznamo da to i ne želimo da ostvarimo). Moguće je da smo nešto željeli da završimo, ipak sada je naš fokus na nečemu drugom, a i dalje uporno „vučemo“ teret prošle odluke i nikako sa osvjestimo da treba da je „pustimo“.

Čekamo li savršen trenutak, inspiraciju, dan u sedmici da krenemo u akciju?

„Samo ako su svi uslovi ispunjeni, ja se budem osjećao/la spremno i okolnosti budu onakve kako sam to i zamislio/la, tada ću to i da uradim. U suprotnom čekam pogodno vrijeme i ne počinjem.“

Zvuči li vam ovo poznato? Može da se prenese i na poslovne i privatne segmente života. Perfekcionizam i odlaganje su vrlo povezani, iako možda na prvu ne djeluje tako. U strahu od uspjeha (ili neuspjeha) prolanazimo izgovore i sputavamo svoje ideje da pronađu put do ostvarenja. Čekajući nepostojeće savršenstvo sami sebi „prodajemo“ priču da nešto nije dovoljno dobro, ne znamo dovoljno o tome, nije sada pravo vrijeme i slično. Ponekad je razmišljanje o tome kako će izgledati prvi korak akcije (čak i ako je to upaliti računar i kreirati naziv dokumenta za odlaganu aktivnost) upravo korak bliže početku. Spoznaja da smo se pomjerili i da se nije deslio ništa strašno, daje nam „gorivo“ za dalje kretanje ka željenom cilju.

Kako izgleda začarani krug odlaganja i emocija koje se javljaju nakon što osvjestimo da smo opet nešto pomjerili za sutra?

Kada procjenimo akciju kao neprijatnu; odlučimo da je pomjerimo za drugi datum, i pomislimo da će nam tada biti lakše da je obavimo. Ono što je ovdje događa jeste da ponavljamo „pattern“ ponašanja, emocija, misli i rezultata koje na kraju imamo.

To obično izgleda ovako:

Osoba je odložila planiranu aktivnost – osjeća se krivom zbog toga – potvrđuje sebi da je nesposobna da to ostvari – osjeća se neadektvanom – ne radi ništa po pitanju odlaganja.

Ako nakon određivanja prioriteta ostajemo pri tome da datu aktivnost želimo da sprovedemo u djelo, korisno je da preispitmao da li baš svi koraci ka ispunjavanju cilja moraju da budu prijatni i bez imalo osjećanja kratkoročne frustracije?

Složićemo se da nije baš logično da sve uvijek ide po planu. Stoga, važno je napomenuti priču o dugoročnom hedonizmu, kao konceptu koji nas podjeća da je uredu da izaberemo podnošenje neprijatnosti i građenje lične frustracione tolerancije u svrhu ostvarenja dugoročnog cilja. Ovakav pristup izazovima će da donese mnogo veću vrijednost i još važnije rezultat koji želimo da imamo.

Na kraju, dobijamo princip po kome nastavljamo da gradimo vještine koje nam koriste. Proces je važan koliko i cilj, kroz njega najviše učimo i dobijamo nova iskustva i znanja.

Dakle, oslušnite vaše odlaganje…iza njega se vjerovatno krije nešto više od pukog ostavljanja za sutra jer nam danas baš nije dan.

Autor: Saška Gojković